Autor/i:
Često mi postavljate ovo pitanje pa je vrijeme da kažem i svoje mišljenje vezano uz 'dijete pred ekranom', koje se, naravno, bazira na svim dostupnim činjenicama. Pa krenimo od početka.
Puno puta čula sam rečenicu:“Moja beba je predobra. Ja ti uz nju sve napravim. Samo je stavim pred baby tv.“ Još mi je draža:“ On ti po cijeli dan može biti na leđima u viperu (ili kako se već točno zove ona kombinacija ležališta i njihališta za bebe). Gle ga kako je miran. On ti uopće ne plače.“
Riječi miran i beba i ne plače jednostavno se ne mogu koristiti u istoj rečenici. Jer to znači da nešto zasigurno nije baš u najboljem redu. Primjerice, Jakov, naš maleni hipotonac je bio izuzetno "dobra" i mirna beba. "Dobra" je namjerno pod navodnicima jer što uopće znači "dobra beba"?
Samo je spavao. Bio je toliko miran da su još u rodilištu svi naglašavali da to nije adekvatno ponašanje za tako malo dijete.
Stručnjaci različitih profila koji rade s djecom (radni terapeuti, logopedi, odgojitelji, rehabilitatori) se zalažu za to da dijete mlađe od 3 godine uopće ne provodi vrijeme ispred ekrana.
Američko pedijatrijsko društvo zalaže se da to da djeca do 3. godine života pred ekranima borave 0 minuta! Zašto, pitat će se mnogi. Jer boravkom ispred ekrana dijete je "naučilo engleski", "sluša pjesmice i veseli im se" (Stvarno? Ne postoji opcija pusti ton, a isključi sliku?), "gleda u reklame kao hipnotizirano" (i to je zaista roditeljima fascinantno).
Često su odrasli fascinirani činjenicom kako i mala djeca točno znaju koji gumb stisnuti da bi se upalio mobitel/televizor/tablet i kako koncentrirano gledaju crtani film, a imaju samo godinu dana. Fascinira ih i činjenica kako dvogodišnjak upali određeni internetski kanal i samostalno pušta sadržaj koji želi jednim pritiskom na miša. Smatraju kako je dijete "pametno" jer to sve zna. No je li zbilja sve tako jednostavno kako izgleda na prvu?
Istraživanja pokazuju kako gledanje ekrana bilo koje vrste mijenja strukturu dječjeg mozga. Slike magnetnih rezonanca (MR) pokazuju kako djeca koja češće borave pred ekranima imaju nedostatak bijele tvari u prednjem dijelu mozga, nego djeca koja ne borave pred ekranima bilo koje vrste.
Bijela tvar unutar mozga ključna je za razvoj tzv. viših sposobnosti, a njezin nedostatak povezan je s nižom verbalnom inteligencijom. Izlaganje ekranima djece mlađe od 3 godine povezano je s usporenim razvojem govora na što često upućuju logopedi.
Predugo boravljenje ispred ekrana bilo koje vrste kod starije djece dovodi do nedostatka razvoja koncentracije i pažnje u kasnijoj dobi, što se otkriva uglavnom kada dijete krene u školu.
Osim nedostatka koncentracije i pažnje kojima ekrani pridonose, predugo boravljenje pred ekranima dovodi i do neadekvatnog motoričkog razvoja jer boraveći pred njima djeca ne razvijaju puni potencijal svog lokomotornog sustava, što pridonosi razvoju pogrešnih posturalnih obrazaca te pospješuje razvoj skolioza, kifoza i općemnito lošeg i pogrbljenog držanja.
Osim toga i televizija i internetski sadržaji daju veliku količinu informacija, ali te informacije moramo znati filtrirati. Djeca u početku izlaganja medijskom sadržaju nemaju sposobnost filtracije bitnih od nebitnih informacija te lošeg i dobrog sadržaja te je na nama roditeljima odgovornost da to radimo umjesto njih i na taj način im pomognemo razvijati kritičko mišljenje kroz primjeren sadržaj.
Upravo iz svih navedenih razloga ključna je medijska pismenost.
Medijska pismenost podrazumijeva 3 kategorije:
Kod izlaganja djece ekranima važno je paziti na sadržaj i primjerenost medija kojima ih izlažemo.
Dorr (1986.) navodi kako su djeca posebna publika s nepotpunim stupnjem razumijevanja svijeta. I zato kada dijete uvodimo u svijet ekrana moramo biti aktivni sudionici cijelog procesa do onog trenutkla kada naše dijete ne postane dovoljno zrelo i odgovorno da preuzme tu odgovornost na sebe.
To znači da ćemo mi kao roditelji:
Sve to lijepo zvuči, ali što ako zaista morate skuhati nešto u pola sata, a ne znate što biste s djetetom?
Umjesto ekrana dijete, pa iako se radi i o bebama, okružite slikovnicama. Začudili biste se koliko djeca vole slikovnice i knjige. Osim što će pokušavati listati stranice, stalna okruženost slikovnicama i knjigama postaje normalno okruženje. Vjerujte mi na riječ kad kažem kako će to uvelike olakšati proces učenja čitanja i pisanja. Možda se to čini miljama daleko, ali doći će prije nego što mislite.
Ukoliko je dijete starije od 18 mjeseci uključite ga u pripremu obroka, ovisno o dobi i trenutačnim sposobnostima. Da, bit će nered i da, kuhanje ručka će se svakako odužiti, ali taj sjaj u dječjim očima jer je pomogao mami je neprocjenjiv.
Koje god dobi dijete bilo razgovarajte s djetetom dok kuhate. Povezat ćete se na nebrojene načina i kvalitetno utrošiti rutinsko vrijeme za pripremu obroka. Ovo je i super trik ukoliko imate stariju djecu. Dok kuham saznam tko se u razredu ružno ponašao, tko je u koga zaljubljen i zašto je test iz prirode djetetu bio težak.
Ukoliko je dijete mlađe, dok ti kuhaš ono se za stolom može igrati plastelinom, crtati ili bojati. Naravno, ovo zahtjeva pripremu unaprijed, ali ovo su tako jednostavne, a odlične aktivnosti za razvoj fine motorike, koncentracije i pažnje.
Umjesto ekrana primijeni bilo koju aktivnost iz našeg programa BABYSTEPS Senzo-motoričkih radionica za djecu.
Želiš nam se pridružiti na radionicama? Nema problema! Piši nam i krećemo s grupama na kojima ćeš naučiti konkretne razvojne aktivnosti baš za svoje dijete!
/po ciklusu
Lokacija/e:
Zagreb, Županići 2k
Karlovac, Šulekova 3
Saznaj sve nove informacije o našim uslugama, vježbicama i svemu onome što može pomoći tebi ili tvojem djetetu
Senzogym d.o.o, Sva prava pridržana. 2023.
Web razvio VinVin
i svaki ti tjedan pišemo o ranom razvoju :-)
